Pataja iz prve ruke: Plaže, noćni život, hramovi i cene koje treba znati pre putovanja
Detaljan vodič kroz Pataju i okolinu: cene ležaljki, pića, hrane, trajekata, noćni život u Walking Street-u, plaže Tawaen, Samae, Tien, kao i poseta Sanctuary of Truth hramu. Saznajte kako da se snađete bahtbusom i izbegnete komercijalizovane zamke.
Zamislite sunce koje polako zalazi iza horizonta dok vi sedite na plaži sa svežim kokosovim orahom u ruci. Morski povetarac rashlađuje vrelu kožu, a u pozadini se čuje tihi ritam talasa. Ovo nije samo još jedna priča o egzotičnoj destinaciji - ovo je sažetak onoga što možete doživeti u Pataji i njenoj okolini, ali i realna slika mesta koje se menja iz godine u godinu. U nastavku sledi detaljan pregled plaža, cena, noćnog života, hrane i kulturnih znamenitosti, bez ulepšavanja i sa konkretnim informacijama koje će vam pomoći da izbegnete najčešće zamke.
Prvi koraci na plaži: Ležaljke, piće i trajekti
Kada kročite na pesak, jedna od prvih stvari koju ćete primetiti je organizacija ležaljki. Redovi bliži moru su uvek skuplji, i to značajno. Cena ležaljke je 50 THB u gornjim redovima, dok je u prvim redovima ta cifra duplo veća, odnosno 100 THB. Nije loše izdvojiti malo više novca ako planirate ceo dan na plaži, ali budžetski putnici će se lako zadovoljiti i povoljnijom varijantom. Uz ležaljku ide i naručivanje osveženja: pivo je 80 THB, a kokosov orah 50 THB. Pijenje svežeg kokosa direktno iz ploda dok posmatrate more je jedan od onih malih rituala koji čine odmor posebnim.
Na kraju plaže se nalazi mali pristan sa kojeg kreće trajekt direktno do drugih delova obale. Iako deluje kao javni prevoz, ovaj trajekt je u privatnom vlasništvu, pa je cena je 100 THB u jednom pravcu. Ipak, kada se umorite od silnih vožnji i presedanja, tih 40 THB razlike u odnosu na standardnu kombinaciju (bahtbus do glavnog sela za 30 THB i još 30 THB za trajekt) ponekad vredi manje cimanja. Praktičnost često pobeđuje ekonomiju, posebno na vrućini od trideset i pet stepeni.
Tawaen: Plaža koja je izgubila dušu
Kada pretražujete internet, treća plaža na koju ćete neizbežno naići je Tawaen. Ona često po netu figurira kao glavna, da ne kažemo najlepša plaža u ovom delu obale. Iskreno, ne sumnjam da je u jednom trenutku to i bila. Međutim, teška komercijalizacija je uzela svoj danak. Do ove plaže ide direktno trajekt vožnja je isto 30 THB, ali nešto duže traje, oko 45 min. Trajekt staje na doku malo dalje od same plaže, pa vas očekuje dodatna šetnja.
Ono što sam tamo zatekao prevazilazi uobičajene gužve. Nesrećnim sticajem okolnosti, uleteo sam u prvi dan kineskog masovnog odmora. Roj ljudi koji je neopisiv jednostavno je preplavio plažu. Grupe sa vodičima i zastavicama, posetioci obučeni u vodi sa dugim rukavima i kišobranima na plaži, dovikivanje, selfi na svakih pola metra - jedan pravi kulturološki šok. Uz masu drugih turista za koje se mora reći da su apsolutno najgori koje sam sreo na svojim putovanjima (klasa iznad i engleskih bučnih grupa i veselih ruskih turista), sve zajedno stvara jednu zaista čudnu i nadasve odvratnu kulturu ponašanja.
Uz to, gliseri i jet ski vladaju morem, stvarajući buku i talase koji dodatno kvare ambijent. Sve u svemu, sa plaže sam pobegao glavom bez obzira. Cene u kafićima i restoranima iza plaže, kojih ima na pretek, su bezobrazne - jednom rečju, skoro duple u odnosu na Pataju. Srećom, blizu pristaništa je stajalište bahtbuseva, pa odatle možete emigrirati natrag na Samae i Tien i nekoliko ostalih plaža. Cena do Tiena je 40 THB. Iskreno, ne preporučujem ovu plažu, iako ostavljam rezervu jer je moj boravak ovde ipak obeležen invazijom.
Noćni život: Stara Pataja i dalje odoleva
I pored raznih udara sa regularnim turistima i pokušaja pravljenja od Pataje mesta za porodično letovanje, stara Pataja i dalje odoleva svim izazovima i ne da olako svoj status prestonice greha. Ulice su žive noću i pune ljudi, a žurka traje do ranih jutarnjih sati, i to u najbukvalnijem smislu. Walking Street je epicentar svega - i adultske i regularne zabave. Sve one sporedne ulice tipa Soi 6 sa ponudom instant zabave, LK Metro Soi Honey sa salonima za masažu gde ćete dobiti apsolutno sve usluge osim pristojne masaže, Soi 7 i 8 sa svojim barovima - sve je i dalje tu.
Ovaj put fokus će biti na regularnim klubovima za izlazak, mada su granice regularnog u Pataji jako rastegljive. Na spisku su Insomnia, Lucifer, 808, Marine Disco, Mixx, Gulliver's, Walking Street, Miami. Svi su u Walking Street-u. Nema prevelikog izbora stilova muzike: house, dens hitići i hip-hop apsolutno dominiraju. Na vama je samo da izaberete enterijer u kome ćete slušati isto. Kada kažemo regularni klubovi, uzmite sa rezervom - barem osam do deset domaćih devojaka u njima, iako ne toliko očito i jednosmerno kao u go go klubovima i pivskim barovima, ali opet ne previše diskretno podsećaju da ste u Pataji gde je zakon jednostavan: no money, no honey.
Pozitivno je što obezbeđenje u većini ovih mesta ne dozvoljava ulaz maloletnicama i transvestitima, pa tu vrstu neprijatnosti barem nećete imati. Takođe, ne dozvoljavaju ulaz vidljivo alkoholisanim ljudima i unos oružja, pa su incidenti svedeni na minimum. Nema starosne diskriminacije - ljudi sede kose i ozbiljnijih godina su prilično regularna pojava. Cene pića, osim ako ne naletite na happy hour kada bude i ispod 100 THB, su oko 140-180 THB za sok i pivo i jednostavnije koktele oko 4 evra otprilike. Ulaz se ne plaća.
Dešava se da organizuju razna izvlačenja gde dele solidne sume i po 10.000 THB (oko 250 evra) i to na svaki sat - Miami i Insomnia. U Luciferu imaju sistem da okače balone sa parama na plafon i stave u njih novčanice negde 20, a negde 1.000 THB. U tačno određeno vreme ih puštaju, a onda nastaje grabež. Ovo je poseban spektakl koji privlači mnoge posetioce i stvara haotičnu, ali zabavnu atmosferu.
Muzika uživo i mesta za jelo do kasno u noć
Hot Tuna Bar je po meni najbolji bar u Walking Street-u sa živom svirkom. Uglavnom sviraju zaista odličan cover rock hitova - od Eaglesa do Metallic-e i RHCP-a. Ljudi jednostavno razbijaju na sceni. Problem je naći mesto jer je uglavnom puno, sa mnogo ljudi koji čekaju mesto ili samo slušaju sa pivom u ruci kupljenim u obližnjoj prodavnici.
Tri mesta koja ću preporučiti za klopu blizu Walking Street-a, a koja rade do ranog jutra (do 7 ujutro ili non-stop): prvi je New York, praktično spojen sa Ibarom. Klopa je pristojna i masna, taman koliko treba da se malo neutrališe alkohol. Lokacijski odlično, dobar pogled, svež vazduh, standardne cene. Na meniju ima hamburgera, pica, testenina, lazanja i naravno tajlandskih jela.
Zatim čuveni Beer Garden pred samom kapijom Walking Street-a. Da biste došli do restorana, morate proći nekoliko pivskih barova sa hostesama - samo se držite ivice i prođite do kraja. Onda ulazite u odličan restoran koji i sami Tajlanđani hvale. Cene standardne, pogled na luku. Jedino što u pojedinim večernjim satima malo miris kanalizacije ume da pokvari utisak ako baš sedite uz samu ivicu, jer je izlivna cev relativno blizu. Povucite se unutra jer klopa je dobra.
Treći restoran, čije ime se ne sećam, nalazi se kada izađete iz Walking Street-a i krenete ka 2nd Road, tačno negde na sredini pre raskrsnice. Specijalizovani su za pačetinu, ali ima i morskih plodova, supica i svega ostalog. Često sam na putu sa plaže ovde svraćao. Najvažnije: radi noću i rano ujutro. Supica sa nudlama i pačetinom iz ovog restorana je 80 THB (oko 2 evra).
Gastro vodič: Od ulične hrane do morskih specijaliteta
Pohvaliću Pad Thai i sladoled od kokosa sa mangom i sticky rice u Super Marine TC iznad Soi 1. Morsku hranu u jednom uličnom mini food centru na 2nd Road malo posle Hard Rock Caffea, kao i Bronx piceriju koja je sada između Soi 9 i 10. Malo dalje imate isto solidne riblje restorane. Jakitori piletinu i svinjetinu na uličnim tezgama kod Sabai Massage Parlor a Soi 2. Jedan mini kineski food court blizu Soi 1 gde sam video najveće jastoge i krabe u Pataji - ogroman izbor, mada malo jače cene.
Kao i uvek, gde god ste na Tajlandu, gladni teško da ćete ostati. Pad Thai zaista jako dobar - 60 THB u Super Marine centru. Škampi na žaru i red snapper pečen u soli, cena ribe je oko 300 THB (oko 8 evra), a porcija grilovanih škampa manje od 200 THB (oko 5 evra). Na 2nd Road posle Hard Rock hotela probajte Musaman kari, jako lep, odličan balans kokosovog mleka pa ne dominira ukusom. U random restoranu u Soi Buakhao sam jeo stewed beef soup - supu od goveđeg gulaša za 90 THB, sa dodatnim sojinim klicama. Fenomenalan sladoled od kokosa na mangu i slatkom pirinču 90 THB. Govedina u biberu (ovo zeleno je ceo biber u ljusci, tako se jede) - 150 THB. Piletina sa povrćem i indijskim orahom - ne sećam se tačne cene, u rangu oko 150 THB otprilike.
Smeštaj: Prostrane sobe i bazen za duži boravak
Da samo spomenem i hotel koji, iako malo dalje od centra akcije, ipak više odgovara za duži boravak. U ovom delu Pataje, paralelno sa 2nd Road u nivou Soi 6, nema žurki do jutra i teškog saobraćaja, pa možete lepo da se naspavate. Ono što se posebno ističe su ogromne sobe - Royal Deluxe 43m2 gde praktično dobijate kuhinjski prostor i aparaturu (kuvalo, mikrotalasna, posuđe, ogroman frižider). Cena jeste 45€ što je za hotel solidna cifra, ali se definitivno isplati. Imaju dva bazena, jedan napolju, drugi zatvoren, dovoljno dubok za malo plivanja. Odličnu teretanu u smislu velikog prostora sa dosta sprava, dobar restoran i sobnu uslugu i hrane i masaže iz salona pored koji takođe preporučujem. Udoban krevet; jedino malo bode oči kičasti enterijer sobe, ali navikne se čovek brzo.
Sanctuary of Truth: Remek-delo od drveta u Naklui
Za kraj, ostao je prikaz Sanctuary of Truth u Naklui, čime se zaokružuje ovaj putopis. Sanctuary se nalazi u severnom delu Pataje, skroz na kraju plaže. Da bi se došlo do hrama prevozom, potrebno je koristiti sistem bahtbuseva tako da dođete što bliže. Pratite 2nd Road (na mapi često označen kao Pattayasaisong) i bahtbuseve u njemu idite skroz do kraja ulice, tj. do kružnog toka između 2nd, Beach, Naklua i North Pattaya Road. Vožnja je duga 10-15 minuta i silazi se na označenom mestu na početku Naklua Soi 12.
Kada siđete na samom ulazu u Soi 12, imate nekoliko moto taxi opcija - cena vožnje do hrama trebala bi da bude u rangu 30 THB. Pešačenje se iskreno ne preporučuje jer usput apsolutno nema šta da se vidi, ali ako baš hoćete, pratite Soi 12 i pazite da ne omanete skretanje. Na kraju ćete videti kapiju i odmah levo kućicu u kojoj se kupuju karte. Ulaz je 500 THB. Pre toga će vas pitati odakle ste i koji jezik govorite.
Sanctuary je veliki kompleks sa vrtovima, restoranima i mini zoo vrtom. Kad siđete u glavni deo, dobićete građevinski šlem - obavezni ste da ga nosite u samom hramu. Ovo svetilište je izgrađeno relativno skoro (počeo je da se gradi 1981. a još nije završen). Gradi se od drveta koristeći isključivo ručni alat, i videćete veliki broj drvodelja na delu, zbog čega su mere zaštite obavezne. Od 4 kraka, svaki predstavlja neki od stilova Azije: tajlandski, kambodžanski, kineski i hindu. Hram objedinjuje istočnjačku religiju i filozofiju preko prikaza iz svetih spisa budizma i hinduizma. Iskreno, oduševljava kako to sve izgleda - detalji su neverovatni i zaista ostavljaju snažan utisak na svakog posetioca.
Zaključak: Tajland i dalje zove
Pataja je mesto kontrasta - od prenatrpanih plaža i komercijalizovanih atrakcija do autentičnih hramova i uzbudljivog noćnog života. Bez obzira na to da li dolazite zbog odmora na pesku, gastronomskih užitaka ili istraživanja kulturne baštine, ključ je u informisanosti. Cene variraju i lako je preplatiti ako ne znate alternative, ali uz malo planiranja svaki budžet može biti dovoljan za nezaboravno iskustvo. Bilo da ste prvi put ovde ili se vraćate, uvek postoji nešto novo za otkriti - samo treba znati gde da tražite.